„Rad u američkom sustavu naučio me visokim standardima medicine, ali
pravi smisao pedijatrije pronašla sam u kontinuitetu skrbi i povjerenju s
roditeljima.”
Nakon
više od petnaest godina rada u Sjedinjenim Američkim Državama pedijatrica dr.
Sandra Lipovača odlučila se vratiti u Hrvatsku. Medicinski fakultet završila je
u Zagrebu, a specijalizaciju iz pedijatrije u New Yorku, nakon čega je radila u
renomiranim bolnicama i klinikama u New Yorku i Las Vegasu. Tijekom rada dobila
je i međunarodna priznanja Top Pediatrician in Las Vegas i Leading
Physician of the World.Danas je dio tima Poliklinike Salvea u Zagrebu, gdje
u svakodnevnoj praksi nastoji povezati iskustvo američke medicine s
kontinuitetom skrbi koji smatra jednim od temelja kvalitetne pedijatrije.U
vremenu kada mnogi liječnici odlaze iz Hrvatske, njezina odluka o povratku
otvara pitanje kako iskustvo i znanje stečeno u međunarodnom zdravstvenom
sustavu mogu obogatiti domaću medicinsku praksu.
Nakon dugogodišnje karijere u SAD-u odlučili ste se vratiti u Hrvatsku.
Što je presudilo?
Odlazak
u Sjedinjene Američke Države bio je logičan korak u mom profesionalnom razvoju
i želji za daljnjim usavršavanjem. Proces ulaska u američki sustav uključivao
je nostrifikaciju diplome, zahtjevne USMLE ispite te selekcijski proces s
intervjuima. Nakon toga započela sam specijalizaciju iz pedijatrije u New
Yorku, u vrlo intenzivnom kliničkom okruženju s velikim brojem pacijenata i
brzim tempom rada.Tijekom tog razdoblja imala sam dosta dežurstava, a radni
tjedni često su prelazili 80 sati, što je iskustvo koje snažno oblikuje
liječnika na početku karijere. Nakon toga nastavila sam raditi kao pedijatrica
u New Yorku, a zatim u Las Vegasu.U međuvremenu smo u SAD-u izgradili i
obiteljski život pa odluka o povratku nije bila ni jednostavna ni brza – bila
je promišljena. Presudila je želja da moja djeca imaju priliku odrastati i u
Hrvatskoj, uz našu kulturu, jezik i mentalitet. Vjerujem da je važno da
upoznaju taj dio svog identiteta, a jednog dana sami će moći odlučiti gdje žele
živjeti i graditi svoj život.
Je li to bio rizik?
Svaka
promjena sustava nosi određeni rizik, ali vjerujem da je on često i dio
profesionalnog rasta. Američki zdravstveni sustav u velikoj mjeri funkcionira
kroz tržišni model i privatna osiguranja, što snažno utječe na organizaciju
rada liječnika i naglašava učinkovitost i odgovornost.Povratak u Hrvatsku
značio je prilagodbu drugačijoj organizaciji zdravstvene skrbi, ali vjerovala
sam da iskustvo koje sam stekla može imati vrijednost i ovdje. U svom radu
nastojim primjenjivati standarde i način rada koje sam upoznala tijekom rada u
SAD-u.
Koja je najveća razlika između američke i hrvatske pedijatrije?
Američka
medicina snažno se oslanja na medicinske smjernice, detaljnu dokumentaciju i
suvremenu dijagnostiku. Preventivni pregledi jasno su definirani, a velik
naglasak stavlja se na rano prepoznavanje zdravstvenih i razvojnih poteškoća.
Važan dio sustava je i kontinuirana edukacija liječnika, a razvijena je i
telemedicina koja omogućuje brze konzultacije i praćenje pacijenata na daljinu,
što sam često koristila u svakodnevnom radu u Las Vegasu.Jedna od važnih
značajki je i kontinuitet skrbi. Pedijatar prati dijete od rođenja do 18.
godine života te često sudjeluje i u bolničkom liječenju svojih pacijenata.
Takav model omogućuje dugoročan odnos povjerenja između liječnika i obitelji.U
Hrvatskoj je organizacija skrbi nešto drugačija, dijelom i zbog nedostatka
pedijatara. Ipak, naš sustav ima jednu veliku vrijednost, medicinska skrb za
djecu dostupna je svima, neovisno o socioekonomskom statusu obitelji.
Smatram da je to standard koji je važno očuvati. Idealno bi bilo spojiti
najbolje iz oba modela, organizaciju i visoke standarde američke medicine te
univerzalnu dostupnost skrbi koju imamo u Hrvatskoj.
Danas radite u Poliklinici Salvea. Što vam takvo okruženje omogućuje?
Poliklinika
Salvea okuplja multidisciplinarni tim stručnjaka i omogućuje holistički pristup
zdravlju djeteta. U pedijatriji ne liječimo samo bolest, nego pratimo dijete
kroz različite faze razvoja.Velik naglasak stavljamo na prevenciju i edukaciju
roditelja kroz projekte usmjerene na zdravlje djece, primjerice programe
prevencije dječje pretilosti, kao i edukativne radionice i škole za trudnice. Vjerujem
da je upravo prevencija temelj dobre pedijatrijske skrbi, najbolja pedijatrija
je ona koja sprječava bolest prije nego što se ona pojavi
Koliko su se djeca i roditelji promijenili u posljednjih petnaest godina?
Roditelji
danas dolaze na pregled informiraniji nego prije, ali često i preopterećeni
velikim brojem informacija s interneta koje nisu uvijek pouzdane. Uloga
pedijatra danas je i pomoći roditeljima da razlikuju znanstveno utemeljene
činjenice od nepouzdanih izvora.Promijenio se i način života djece. Sve više
vremena provode u digitalnom okruženju, što utječe na svakodnevne navike, ali i
na mentalno zdravlje. Sve češće susrećemo poteškoće poput anksioznosti te
problema sa snom i koncentracijom.Zato je danas u pedijatriji sve veći naglasak
na zdravim životnim navikama i ravnoteži između digitalnog i stvarnog
okruženja.
Je li majčinstvo promijenilo vaš profesionalni pristup?
Svakako
jest. Majčinstvo donosi novu perspektivu i još veću empatiju u radu s
roditeljima.
Kao pedijatar svakodnevno razgovarate s roditeljima o njihovim brigama, a kada
i sami prođete kroz iskustvo roditeljstva, puno bolje razumijete njihove
strahove, dileme i pitanja.
Upravo to iskustvo dodatno vas podsjeti koliko su podrška, razumijevanje i
povjerenje važni u odnosu između liječnika i obitelji.
Pedijatrija je specijalizacija u kojoj radi velik broj žena. Kako gledate
na položaj žena u zdravstvu?
Zdravstvo je područje u kojem žene imaju iznimno važnu ulogu, od liječnica do
medicinskih sestara i brojnih drugih zdravstvenih djelatnica, a to je posebno
vidljivo u pedijatriji. Vjerujem da u medicini jedini pravi kriterij trebaju
biti stručnost, znanje i profesionalni integritet.Važno je da žene dopuste sebi
profesionalnu ambiciju i da njihova stručnost bude vidljiva i prepoznata. Uz
podršku obitelji moguće je uskladiti liječničku karijeru, majčinstvo i osobni
život, a mnoge liječnice to svakodnevno i dokazuju.
Da danas ponovno birate, biste li opet odabrali isti put – i što biste
poručili mladim liječnicima koji razmišljaju o odlasku iz Hrvatske?
Da,
ponovno bih odabrala isti profesionalni put, iako je riječ o vrlo zahtjevnom
putu. Tijekom rada u SAD-u radila sam u izrazito multikulturalnom okruženju, a
u radu s obiteljima koje nisu govorile engleski s vremenom sam naučila i
medicinski španjolski. Mladim liječnicima poručila bih da traže znanje i
prilike za usavršavanje. Rad u različitim zdravstvenim sustavima može donijeti
nova znanja, drugačije perspektive i šire iskustvo.No profesionalni put ne mora
biti jednosmjeran. Ponekad se najveća vrijednost stvara upravo povratkom, kada
iskustvo i znanje stečeno u inozemstvu donesete natrag.Svoju sam karijeru
gradila između dva kontinenta, ali sam se na kraju odlučila vratiti i dio tog
iskustva donijeti ovdje.
Ne odlaze svi liječnici. Neki se vrate – i donesu znanje koje su stekli u
svijetu. I to je jednako važna priča.