Izložba Kompozicija donosi pregled hrvatske umjetnosti od visoke moderne do suvremene postmoderne, s naglaskom na odnos sadržaja i forme. U središtu interesa nalazi se upravo forma slike, odnosno način na koji umjetnici grade odnose između dijelova i cjeline, ritma, boje, napetosti i ravnoteže.
Izložba pokazuje da kompozicija nije samo tehnički raspored elemenata, nego važan nositelj značenja. Kroz nju umjetnici oblikuju osjećaj dinamike, smirenja, nelagode, sklada i izraza, a forma tako postaje prostor u kojem se prelamaju unutarnja stanja, doživljaji i osobni pogledi na svijet.
Među istaknutim autorima nalazi se Edo Murtić, čije Zeleno smirenje iz 1965. snažnim potezima, gestom i bojom stvara dojmljivu, gotovo eruptivnu slikarsku cjelinu. Nasuprot toj energiji stoji racionalniji pristup Vladimira Kristla, čija Varijacija iz 1958. geometrijom, rasterom i akromatskim odnosima istražuje granicu između slike i objekta.
Važno mjesto zauzima i Julije Knifer, jedan od ključnih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, čiji meandar postaje simbol krajnje redukcije, ritma i ustrajnosti forme. U djelu K-11-67 iz 1970. taj se motiv pojavljuje kao sažet i prepoznatljiv znak koji obilježava cijeli njegov opus.
Drukčiji, izrazito koloristički pristup donosi Šime Perić u djelu Kretanje iz 1969., gdje boja i mrlja grade snažnu i elegantnu kompoziciju punu unutarnjeg gibanja. U suvremenijem dijelu izložbe izdvajaju se i Milivoj Bijelić, Nina Ivančić, Zoltan Novak i Stipan Tadić, koji svaki na svoj način istražuju kompoziciju kao prostor značenja, identiteta, sjećanja i ljudske prisutnosti.
Izložba Kompozicija tako otvara širu priču o tome kako hrvatsko slikarstvo kroz desetljeća promišlja odnos forme i sadržaja. Riječ je o pažljivo osmišljenoj cjelini koja pokazuje da upravo kompozicija često odlučuje o snazi, dojmu i trajnosti jedne slike.